Liječenje trigeminalne neuralgije: poređenje svih metoda

Antiepileptici usporavaju abnormalne električne impulse u nervu. Za karbamazepin postoje najjači dokazi, a okskarbazepin mnogi lakše podnose.

• pijte ih svaki dan, a ne samo tokom napada;
• ljekar dozu povećava polako, dok se bol ne smiri;
• česte nuspojave su pospanost, vrtoglavica, nesigurnost u hodu i dvoslike;
• drugi lijekovi, na primjer lamotrigin, gabapentin ili baklofen, mogu se dodati ili dati umjesto njih.

Ipak, mnogima su tokom godina potrebne sve veće doze, a s njima rastu i nuspojave. Obično je to trenutak da se razmotri zahvat.

Smjernice savjetuju operaciju kada lijekovi ne djeluju ili su nuspojave teško podnošljive. U praksi su znakovi obično jasni:

• napadi se javljaju uprkos većoj dozi;
• pospanost, problemi s pamćenjem ili nesigurnost u hodu smetaju na poslu ili u vožnji;
• zbog bola izbjegavate jelo, razgovor ili izlazak iz kuće.

Korisno je i da o metodama saznate na vrijeme. Tada odluku možete donijeti mirno, a ne usred teškog pogoršanja.

MVD je operacija iza uha kojom hirurg odmiče krvni sud s nerva. Mali teflonski jastučić ih zatim drži razdvojene. Tako operacija liječi uzrok i nastoji sačuvati normalan osjet u licu.

• Za koga: klasična trigeminalna neuralgija s krvnim sudom na nervu, kod ljudi koji mogu podnijeti opću anesteziju;
• Olakšanje: bol nestaje kod otprilike 8 od 10 pacijenata, a nakon 10 godina 7 od 10 i dalje nemaju bol bez lijekova;
• Povratak bola: najrjeđi od svih zahvata;
• Kompromisi: otvorena operacija s rijetkim, ali ozbiljnim rizicima, kao što su gubitak sluha, curenje likvora ili moždani udar.

Smjernice MVD smatraju prvim hirurškim izborom kod klasične trigeminalne neuralgije. Korake operacije, oporavak i planiranje puta opisuje stranica o operaciji trigeminalne neuralgije u Istanbulu.

Kod ovih zahvata ljekar pod rendgenskom kontrolom uvodi iglu kroz obraz do ganglija nerva. Svaka metoda namjerno oštećuje vlakna koja prenose bol, pa većina pacijenata osjeti određenu utrnulost lica. Kući se obično ide isti ili sljedeći dan.

• Radiofrekventna rizotomija: toplota djeluje na bolnu granu; olakšanje je trenutno, ali je nakon 5 godina bez bola otprilike polovina pacijenata;
• Glicerolska rizotomija: hemijska injekcija oko ganglija; olakšanje često traje nekoliko godina ili kraće;
• Kompresija balonom: radi se u općoj anesteziji; olakšanje u početku osjeti oko 9 od 10 pacijenata, a metoda obično čuva refleks treptanja.

U direktnim poređenjima radiofrekvencija i kompresija balonom daju slične rezultate. Ipak, bol se vraća češće nego nakon MVD-a. Rijetko se razvije bolna utrnulost koja se zove anaesthesia dolorosa.

Radiohirurgija usmjerava mnogo slabih zraka na korijen nerva, pa snažnu dozu prima samo cilj. Nema reza ni opće anestezije, a pacijenti idu kući isti dan.

Ipak, treba vremena: olakšanje raste tokom nekoliko sedmica ili mjeseci. U jednoj francuskoj seriji od 497 pacijenata 65% je nakon 5 godina bilo bez bola i bez lijekova. Nakon 10 godina taj udio je pao na 45%.

Otprilike 1 od 5 pacijenata dobio je utrnulost lica, iako im je rijetko smetala. Zato radiohirurgija odgovara starijim pacijentima i onima koji piju lijekove za razrjeđivanje krvi. Pogodna je i za svakoga ko želi izbjeći operaciju.

Blokade nerva i injekcije botulinskog toksina mogu privremeno ublažiti bol, obično uz lijekove. Osim toga, stimulacijske elektrode pomažu dijelu ljudi s bolom nakon povrede nerva. Više o tome pročitajte na stranici o neurostimulaciji kod hroničnog bola.